Pisanjem reportaža o Croatia Infiltrationu ostavili smo otisak u svijetu Urban Explorationa u Hrvatskoj (a i malo šire, ako je suditi po otvaranju ovog našeg videa). Nimalo se ne bunimo protiv takve reputacije. Urbex je nešto čime smo se i sami bavili dugi niz godina samo ne s toliko ozbiljnosti, a smatramo ga odličnim načinom za isprobavanje većine opreme koju recenziramo na Urban Gadgetteu. Preko tih reportaža spojili smo se s Mirnom Pavlović, na Facebooku njezine fotografije možete vidjeti na stranici Inkquietude, a odnedavno njezina istraživanja možete pratiti i na web stranici www.inkquietude.com.
Mirna je visoka djevojka široka osmjeha i pozitivnog stava prema životu i svijetu. Barem smo tako Andrija i ja zaključili uz pivo koje smo s njom popili u kasno ljeto 2015. u centru Zagreba. Zauzetost, lijenost i 100 drugih problema spriječilo me da ovaj tekst napišem nekoliko dana nakon razgovora pa sam bio primoran maltretirati i Andriju i Mirnu sa stvarima koje sam zaboravio ili ih se slabo sjećam.
Inkquietude
Mirna je završila anglistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a urbanim istraživanjem počela se baviti prije nepunih dvije godine. Na tu informaciju su nam vilice pale na stol jer je skupila vrlo impresivan popis posjećenih mjesta i to većinu van Hrvatske. Njezin “plijen”“ razbacan je po cijeloj Europi. Druga stvar koja nam je spustila vilicu je činjenica da Mirna fotografira još kraće. Pogledate li njezine fotografije, vidjet ćete kako brzo uči.
U početku je samo posjećivala lokacije i to uglavnom sama jer među prijateljima i poznanicima nije pronašla voljnu pratnju. Prilično hrabro od nje. Kasnije je od prijatelja dobila stari fotoaparat, zagrijala se za fotografiranje i nabavila Nikon D80. Uvođenjem fotoaparata u istraživanja Mirna se vrlo ozbiljno zagrijala za urbex. Zanimljivo je da su joj napušteni vojni objekti, kojima Hrvatska obiluje, vrlo nisko na ljestvici zanimanja. Rijetko koji će pobuditi njezino zanimanje. Mora biti doista jedinstven da bi ga posjetila. Mirnu daleko više zanimaju napušteni industrijski pogoni, dvorci ili stare vile.
Istraživanju pristupa vrlo studiozno. Prije posjete nekom objektu pokušava pronaći što više informacija o samom objektu, o načinu prilaza, stanju objekta i potencijalnim opasnostima. Izvori informacija su joj online karte, zračne fotografije (Google Maps, Street View itd), vijesti o traženim lokacijama, povijesni arhivi i knjižnice. U slučaju da spomenuti izvori ne pruže dovoljno informacija o lokaciji tu su kolege istraživači koji se okupljaju na forumima i društvenim mrežama.
Ne baš idealan svijet urbanog istraživanja
Mirna nam je otkrila i jednu bojazan koju nismo toliko osjetili kod drugih istraživača u Hrvatskoj. Svi oni s dječačkim entuzijazmom pristupaju tom hobiju i džentlmenski surađuju na međusobnu korist. Dobro paze da ne uništavaju lokacije i nesebično dijele fotografije svojih istraživanja. Šira slika te zajednice, međutim, nije takva. Postoje istraživači koji uništavaju lokacije. Veći dio njih to radi nehotice i zapravo nisu pravi istraživači već trapavi posjetitelji koji nepažnjom narušavaju lokaciju. Međutim, urbex entuzijasti strahuju da postoji manji broj istraživača koji to rade namjerno. O motivima za namjernu destrukciju možemo samo nagađati. Vjerojatno se najčešće radi o običnoj obijesti, ali sve se glasnije priča o pojedincima koji uništavanjem lokacije dobivaju jedinstvene fotografije. Posljedično se događa da sve više istraživača prestaje dijeliti informacije o lokacijama. I Mirna se suzdržala od objave nekih svojih fotografija samo iz želje da sačuva nedirnutost određenih lokacija.
Da se vratimo na pozitivnije teme. Mirni je Hrvatska vrlo brzo postala premala pa je počela planirati putovanja po Europi. U kratkom vremenu posjetila je napuštene lokacije u Belgiji, Francuskoj, Italiji i Portugalu, a u vrijeme objave ovog teksta Mirna istražuje po Bugarskoj i Rumunjskoj. Možda je nagovorimo da nam nešto napiše o svojim avanturama kada se vrati.
Putujući po Europi Mirna je upoznala i svog sadašnjeg dečka, također urbanog istraživača, pa sada na lokacije više ne ide sama. Ide u najmanju ruku u paru, a nekad se zna dogoditi da istraživačka skupina bude i brojnija. Mirna preferira tim od tri osobe, ne više. S time da je vrlo važno da su svi članovi ekipe u istom “filmu”. Istraživanje s dečkom joj je najopuštenije jer su već naviknuti na neverbalnu komunikaciju, znaju tko će što i kada raditi pa mogu maksimalno vrijeme posvetiti samom istraživanju i fotografiranju.
Najimpresivnije lokacije
Napuštene lokacije koje su je najviše impresionirale nisu u Hrvatskoj. Na naše pitanje Mirna nije nimalo razmišljala, odmah je počela opisivati dvorac na malenom otočiću usred jezera u Italiji. Dvorac je nastao u 18. stoljeću pregrađivanjem crkve i samostana iz 14. stoljeća. Objekt je značajno zapušten i zarastao u vegetaciju. Ima toliko povijesnih vrijednosti da su Mirna i njen partner bez problema proveli cijeli dan u istraživanju. Točno ime lokacije Mirna nam ne otkriva upravo zbog problema o kojima smo pisali ranije.
Na popisu impresivnih lokacija našlo se i napušteno spremište plina u Belgiji. Mirna i njen partner izvodili su dosta riskantne penjačke pothvate da bi u potpunosti obišli ovu lokaciju i napravili fotografije kakve su zamislili. Treća najomiljenija lokacija joj je napuštena vila u Portugalu. Sama lokacija nije toliko posebna kao što je bio mukotrpan put do pronalaska te vile pa zatim proces nalaženja ulaza u nju. Mirna je vilu istraživala s partnerom, ali je ona otkrila i lokaciju i sve načine ulaska pa je posebno ponosna na to istraživanje.
S obzirom da su njeni najdraži istraživački pothvati lokacije izvan Hrvatske morali smo je odvojeno pitati koje su joj najimpresivnije posjećene lokacije u Hrvatskoj. Nikad završena Sveučilišna bolnica u predgrađu Zagreba (Blato) zauzela je prvo mjesto. Na drugom mjestu je hotel Haludovo na Krku, nekadašnje poprište ludih zabava u organizaciji Penthousa, a danas samo podsjetnik na loše upravljanje državnom imovinom u RH. Mirna je na treće mjesto smjestila Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna na Petrovoj gori, djelo kipara Vojina Bakića.
Oprema
Pitanje opreme koju Mirna nosi u istraživanje jedno je od nama jzanimljivijih, a vjerujemo da zanima i naše čitatelje. Osnova svakog urbanog istraživanja je neka vrsta zaštitne odjeće i obuće jer se često probija kroz gusto raslinje. Drugi po redu po važnosti postao je fotoaparat. Mirna koristi Nikon D80 s objektivom Nikorr 10-24 mm. Odabir širokokutnog objektiva je logičan jer fotografira građevine i prostore. Uz fotoaparat idu rezervne memorijske kartice, baterije i daljinski upravljač za okidanje. S obzirom da su napuštene lokacije nekad toliko zapuštene da ih je teško pronaći Mirna nosi kompas, i rezervni kompas (Two is one, one is none). Od alata o kojima ste navikli čitati na našoj stranici, Mirna nosi švicarski nožić, LED ručnu svjetiljku, upaljač i džepni nož. O kojoj se točno opremi radi možete pogledati u Mirninom džepogramu. Zanimljivo je da Mirna ne nosi medikit kao dio standardne opreme. Radila je to u početku, ali je s vremenom smanjivala opremu na samo ono najvažnije i medikit se nekako izgubio u tom procesu.
Mirnine fotografije i priče možete pogledati na njezinoj Facebook stranici i na vrlo svježoj web stranici (ako ste propustili kad smo to prvi puta naznačili). Svakako pročitajte njezine komentare uz fotografije. Mirna je tekstopisac fotografskoj knjizi njezina partnera Reginalda Van de Veldea „Between Nowhere and Never –Photographs of Forgotten Places“, a očekujemo da uskoro izda i svoju knjigu.
Autor: Goran Maravić
